Saznajte Svoj Broj Anđela

Debljanje me natjeralo da više volim svoje tijelo

Sjećam se dana kada sam shvatio da sam 'debeo'. Gledao sam svoje stare slike iz vremena kad sam bio mlađi i razmišljao: 'Vau, tada sam bio tako mršav.' Smiješno je kako se naša percepcija nas samih može toliko promijeniti na temelju vanjskih utjecaja. Dugo sam se osjećao kao da moram smršaviti da bih bio sretan. Ali što sam više pokušavala držati dijete i vježbati, postajala sam nesretnija. Moje tijelo jednostavno nije surađivalo! Napokon sam odlučila prihvatiti sebe onakvom kakva jesam. I znate što? Nakon što sam prestao biti opsjednut svojom težinom, počeo sam vidjeti svoje tijelo u potpuno novom svjetlu. Naravno, možda nisam veličina 2, ali to ne znači da nisam lijepa. Danas volim svoje tijelo takvo kakvo jest. I iznenađujuće, debljanje mi je zapravo pomoglo da više volim svoje tijelo!


Gotovo svaki fitness blog, izazov vježbanja i Instagram fitspo račun odaju neodoljiv dojam da je sretan život izgrađen na zategnutim trbušcima i malom struku. Ali prema mom iskustvu, debljanje - i učenje kako uopće ne brinuti o svojoj težini - zapravo je ono što mi je dalo slobodu da budem sretna. Evo zašto:

Naučio sam kako prestati mariti za stvari koje zapravo nisu važne.

Što mogu dobiti ako svoj struk smanjim na njegovu srednjoškolsku veličinu 0? Osim kupovine manje odjeće i dobivanja povremenog komentara 'OMG UR SO TINY', ne puno. Moj će život u suštini ostati potpuno isti ako jedino što mijenjam bude broj na vagi.

Shvatio sam da svoju nesigurnost ne gubite uvijek svojom težinom.

Djevojke za koje sam smatrala da su u stvarno dobroj formi i dalje su se žalile na uvijanje trbuha. Ipak su snimili milijun fotografija prije nego što su pronašli onu pravu. I dalje izbjegavaju nositi određenu odjeću jer se u njoj ne osjećaju dobro. Nije bilo važno koliko su kilograma izgubili ako su zanemarili veće probleme koji su mučili njihovo samopouzdanje. Mršavost nije lijek za pravu sreću, i to definitivno neće učiniti da vaša nesigurnost magično nestane.

Shvatio sam da je uskraćivanje dobre hrane pomalo sranje.

Bio sam grančica u srednjoj školi, a kad sam dobio 125 funti, osjećao sam se kao pravi kit. Glupo je sada razmišljati o tome, ali bila sam jako ljuta na sebe što sam tolika, a jedno vrijeme nisam htjela ništa više od toga da se smanjim. Probao bih detoksikaciju ili neku drugu deprivacijsku dijetu, samo da bih odustao za dan ili dva. Nakon godina ljutnje na sebe što ne mogu živjeti od kelja i kvinoje, shvatio sam da to nije vrsta život kakav sam želio.


Otkrio sam da sam puno sretniji održavajući uravnoteženu prehranu.

Jednom kada sam se oslobodio ideje da je jedini način da budem mršav/sretan taj da naučim voljeti salatu onoliko koliko sam volio lazanje, sve se promijenilo. Bacio sam svu gadnu zdravu hranu koju nisam volio i zamijenio je zdravom hranom koja mi se već sviđala. A kad sam osjetio želju za nečim što je više ugljikohidratno prihvatljivije, prestao sam se mrziti zbog toga.

Odlučio sam da je u redu biti ljudsko biće.

Ponekad je život težak i jedino što ga može učiniti boljim je čizburger. Ponekad imam stvarno nevjerojatan dan i želim ga proslaviti nekim otmjenim vinom koje je super kalorično. Ponekad sam u žurbi i sve što imam vremena da pojedem je granola pločica i malo pereca. Bez obzira koliko pripremate obrok, to što ste osoba znači da će stvari postati nezgodne. Nikada neću biti savršena, i to je sasvim u redu.


>